To je već bilo smišljeno Fernando Alonso napušta Formulu 1 na kraju ove prošle trke. On to radi na ulazna vrata, uprkos tome što je "samo" uspeo da osvoji 2 svetska prvenstva u ovom sportu, a ja samo kažem, jer bi za neke ovo bio veliki uspeh, čak smo videli koliko se zadovoljilo jednim i ostao bez plusa. Ali vozač veličine i kvaliteta Fernanda Alonsa zaslužuje mnogo više... 5, 7,... budući da se suočavamo sa jednim od najboljih španskih sportista i jednim od najboljih vozača svih vremena u F1.
Iako na majici McLarena piše "Vidimo se uskoro« ne znamo da li će se vratiti u F1, iako je uvijek ostavljao odškrinuta vrata. Sada je i sam rekao da bi se moglo vratiti i odraditi cijelu F1 sezonu 2020., ali ne znam da li će to biti slučaj ili će se definitivno oprostiti od najviše kategorije moto sporta. Bez sumnje će mnogo nedostajati navijačima F1, nedostajaće cijeloj F1, F1 neće biti isti bez njega. 
Own Liberty Media je učinila sve da on ostane, ljubitelji moto trka znaju da je jedan od najboljih vozača i poštuju ga, poštovanje se diše i među vozačima u sadašnjem padoku. Svi znaju da je vjerovatno najveća zvijezda posljednjih vremena otišla u penziju, najbolji vozač posljednjih godina, jedan od najboljih ikad, legenda kojoj F1 duguje mnogo.
Nadamo se da će vas ovaj sport ponovo pronaći u bliskoj budućnosti! Nadam se da je to trenutak kada će vratiti sve što ste mu dali! Zaslužuješ mnogo više od dva. Vi to znate, i oni to znaju. Međutim, uvijek ste se borili u tehničkom nedostatku, uvijek sa inferiornim automobilom (osim 2007.) protiv mnogo superiornijih automobila. Dali ste predstavu, posejali ste, ali niste dobili ono što ste zaslužili. Međutim, možemo samo reći: HVALA, Fernando za ovih 17 godina!
Više informacija – Fernando Alonso Circuit-Museum
Ovo je priča o 'Nano'...
1981. godine, 29. jula, rođen je izvjesni čovjek u Oviedu (Asturija). Fernando Alonso Diaz. On je bio drugi sin, nakon starije sestre Lorene, iz skromne porodice koji će i ne sluteći da će svoje prezime upisati u vrh moto sporta. A priča je počela kada je njegov otac, amaterski vozač kartinga, napravio kart za svoju kćer Lorenu, ali ga je na kraju poklonio sinu Fernandu jer njegova sestra nije pokazivala interes za vozilo.
Vozio sam automobile od 3 godine, a nekoliko godina kasnije stigla mu je i prva pobjeda, i kada bi nakon školskih časova krenuo s treninzima za takmičenje. Ubrzo je dobio zvaničnu licencu Kraljevske španske automobilske federacije, a sa samo 7 godina dobio je svoju prvu titulu na zvaničnom takmičenju u dječjem šampionatu Asturije, pobijedivši u 8 trka koje su činile takmičenje. Sljedeće godine, 1989. godine, ponovo je proglašen šampionom karts u Asturiji i Galiciji.
Promjene kategorije podrazumijevale su trošak za njegovu porodicu, koja to nije mogla podnijeti i zbog toga su bili pred odlaskom troškovi za finansiranje putanje od Alonza. Međutim, sponzor po imenu Genís Marcó bio je zadužen da uloži novac i spasi Fernandovu sportsku karijeru. Sljedeće godine nastavile su se s više titula u različitim područjima sjeverne Španije, što mu je omogućilo da dobije stipendiju od Španjolske automobilske federacije za takmičenje u Svjetskom prvenstvu u kartingu.
To bi bilo 3. na navedenom prvenstvu, nakon čega bi uslijedilo još trofeja i prvenstava u Španiji, sve dok nije pristupila drugim kategorijama kao što su Euro Open od Nissana sa Adriánom Camposom, itd., kada je krenuo u jednosede davne 1999. godine, kada nije imao ni vozačku dozvolu, ali je već vozio jednosede preko 200 km/h. Kasnije je otišao u Formulu 3000, postigavši vrlo dobre rezultate i zauzevši četvrto mjesto te debitantske godine.
Ali bilo je tačno Adrian polja onaj koji je uvjerio Giancarla Minardija da Alonso proba F1. «Adrián Campos mi je rekao da pripazim na Fernanda. Počeo sam da ga pratim i bio sam impresioniran njegovim nastupima. Bilo je jasno da je bio korak ispred svih ostalih.» rekao je Minardi. Zato mu je dozvolio da ospori a test u Jerezu sa F1 Minardijem iz 1999. godine. "Uprkos jakoj kiši, Alonso je bio u stanju da uradi stvari koje novajlija nikada ranije nije uradio. Samo se igrao sa automobilom, a do trećeg kruga je već postavio najbrže vrijeme za 1.5 sekundu. Bilo je mnogo brže od bilo kojeg drugog. U tom trenutku sam shvatio da imam potpuno drugog vozača ispred sebe. Počeli smo duge pregovore i on je konačno potpisao dugoročni ugovor sa nama.".
Adrián Campos se također sjeća da mu je sam Minardi došao i rekao mu da prestane, da je Alonso lud za vremenima koja namješta... Preporučili su mu preko radija da uspori jer su htjeli da se auto vrati zdrav, ali Alonso je odgovorio da ga još uvijek nisam gurnuo do kraja. I to je bio početak saradnje sa Minardijem dok se takmičio u F3000 2000. A na Fiorano testovima je postavio tako neverovatna vremena da je privukao pažnju Ferrari tima, pa čak i Jean Todt je bio zainteresiran za njega za Ferrari postizanje usmenog dogovora sa Alonsom.
Minardijevi problemi doveli su do toga da Alonso bude stavljen na prodaju i ponuđeno je Flaviju Briatoreu, kao što su to učinili i sa Giancarlom Fisichellom. Godine 2001. utrkivao se samo 17 GP sa Minardijem, a sljedeće godine Briatore ga je postavio za test vozača za Renault, nakon kupovine Benettona. Nakon što je godinu dana proveo kao test vozač za Renault, postao je službeni vozač 2003. godine i tu je stigla njegova prva pobjeda, postavši jedan od najmlađih koji je u to vrijeme osvojio VN, iako su mu drugi kasnije oteli rekord.
Bilo je to 24. avgusta 2003. na VN Mađarske, kada je ostvario pobjedu sa samo 22 godine, pobijedivši Kimija Räikkönena, Juana Pabla Montoyu, Rubensa Barrichella i Michaela Schumachera. Zbog toga je interesovanje za F1 počelo da se javlja u Španiji i to je bilo sledeće godine, 2004. godine, kada je Telecinco počeo otvoreno da prenosi trke, preplavivši VN Španije plavim i žutim zastavama iz Asturije.
2005 i 2006 Biće to najbolje godine kada će "Nano", kako je u porodici bio poznat po tome što je bio mali, postati Magic. Dvije godine u kojima je postavio stratosferski nivo i kada je osvojio dvije svjetske titule s timom Renault i one R25 i R26 koji nisu bili najbolji automobili na mreži, ali razliku su napravile Alonsove ruke, omogućivši mu da ostane ispred njihovih rivala koji su imali bolje automobile.
Kasnije će doći te 2007. godine koju ćemo svi pamtiti, kada je Fernando Alonso konačno imao konkurentan bolid, najbolji auto na mreži koji mu je omogućio da lako osvoji titulu, ali dio tima McLaren, posebno Ron Dennis, smatrao je da je bolje promovirati mladog vozača početnika koji je sjedio pored Alonsa, vozača koji je bio obožavatelj samog Fernanda, Lewisa Hamiltona. To ih je koštalo niza diskvalifikacija, curenja i unutrašnjih tenzija koje su završile izjednačavanjem bodova za oba vozača, diskvalifikacije McLarena sa svjetskog prvenstva zbog špijuniranja Ferrarija i poklona svjetske titule te godine Kimiju...
Nakon što je raskinuo ugovor sa McLaren i povratak u Renault na godinu dana, veoma nekonkurentnom Renaultu, proveo je nekoliko loših godina u Renaultu sa automobilima koji su bili najgori na stazi, sa vrlo malo potisne sile i to mu nije dalo ono što je Alonso zaista tražio. Ali to je bio trenutak tranzicije, pošto mu je glava kladila na crveno, jer je želio da ga momci iz Maranella upišu kako bi mogao voziti za Ferrari, još jedan od njegovih snova...
tamo unutra Ferrari je imao pet godina, pet godina u Ferrariju koji više nije bio ono što je bio, i da nisu mogli napraviti konkurentan automobil. Sam Fernando je spasio crvene automobile od najpotpunijeg ismijavanja, odvodeći ih dalje od onoga gdje su zaista mogli ići za svoj nastup. Postati vicešampion u F1 svijeta nekoliko godina sa ovim bolidima koji ponekad nisu bili ni na postolju u rangiranju automobila i čak su se borili dvije godine do posljednje utrke za svjetsko prvenstvo, vodeći ga po bodovima svojim majstorskim nastupi protiv svemoćnog i "alegalnog" Red Bulla.
Ali svjetsko prvenstvo nije došlo sa Ferrarijem i Fernando je počeo da se umori, zato je testirao tržište i odlučio da se prebaci na drugi projekat koji je izgledao obećavajući, ali je na kraju bio potpuni neuspjeh. 2014. bi bila posljednja godina u Ferrariju, da bi postao dio tima 2015. godine. opet iz McLarena, ovog puta sa svojom vezom sa Hondom nakon raskida sa Mercedesom kao dobavljačem motora. Ali ono što je izgledalo kao uspješan binom, završilo se kao što svi znamo zbog problema s pouzdanošću i snagom japanskog motora...
tri godine sa McLaren Honda to se završilo Alonsovim strpljenjem, kao i strpljenjem samog McLaren tima, što ih je dovelo do rizične i pogrešne odluke, po mom mišljenju, nakon što su raskinuli s Hondom i postali kupac Renaulta. Izgubili su važnog sponzora, veliku količinu novca, da bi postali kupci, platili motore i upali u veliku ekonomsku krizu. Sve da bi imali galski motor koji je pokazao da je najgori uz Hondu, samo što se čini da Honda ove 2018. pravi velike korake, a Renault ne smatra da ih to čini bližim Ferrariju i Mercedesu.
Kao što smo vidjeli, MCL33 sa Renaultom je napravio korak unazad, greška nije u motoru, u tome se čini da je početkom godine Renault bio bolji od Honde, ali adaptacija ih je natjerala da plate cijenu i šasija/aerodinamika nije optimizirana, što auto još lošiji aerodinamički od MCL32. A možda je taj nedostatak mogućnosti, godina i viđenje da se stvari ne mijenjaju sa srećom s automobilima ono što je navelo Fernanda da donese ovu odluku... Napuštanje F1 krajem 2018.
Zato je u posljednje dvije godine tražio ohrabrenje i motivaciju izvan F1, trkajući se u Indianapolis 500 sa Indyjem koji su mu McLaren i Andretti pripremili 2017. godine, a bio je pred osvajanjem ako motor, opet Honda, ne probije nekoliko krugova od kraja. Također se takmičio za Nation Autosport tim svog šefa Zaka Browna na 24 sata Daytone, u pripremama za Svjetsko prvenstvo u izdržljivosti 2018 WEC sa Toyotom TS050, ovog puta dominantnim automobilom po prvi put u Alonsovoj karijeri i to će ga vjerovatno voditi osvojiti Svjetsko prvenstvo nakon što je također pobijedio 24 sata Le Mansa.
To ga približava trostruku krunu, koji za to samo treba da osvoji Indy 500. Nedostatak motivacije u F1 doveo ga je do toga, ne samo zato što nema konkurentan bolid, koji se može mijenjati iz godine u godinu, a imao je čak i ponude treće strane kako je i sam rekao (Red Bull), ali konkurencija je postala dosadna sa onim VN Monaka u kojima oni ispred teraju da voz trči nekoliko sekundi sporije nego što zaista može, sa trkama u kojima je nemoguće prestići, sa predvidljivim trkama sa totalnom dominacijom Mercedesa i Ferrarija, sa onim Tilke krugovima koji su svi slični i oduzimaju magiju klasike,...
Također je dobro vidjeti Alonsa sa NASCAR i ta zamjena automobila sa američkom legendom Jimmiejem Johnsonom. A sad to? Pa, pretpostavljam da F1 nikada neće biti ista bez Fernanda Alonsa, možda će mnogima nedostajati, ali postoji život izvan F1 kao što možemo vidjeti na WEC-u, u Indyju iu onim mitskim trkama koje Fernando sprema za 2019. i da još nije rekao šta će biti, ali imaju sve mreže zabrinute za ono što se sprema...
A to je da bude najbolji, pošto mu F1 nije dala ono što zaslužuje, pošto nije osvojio 7 ili više svetskih šampionata, moraće da nastavi da se bori, neće imati odmora da pokaže svetu motorsport Que on je zaista NAJBOLJI. Neke statističke analize prestižnih univerziteta gdje uklanjaju faktor automobila kako bi zaista odredili kvalitetu vozača već stavljaju Fernanda Alonsa na 4. (poslije Juana Manuela Fangia, Alaina Prosta i Michaela Schumachera i ispred Lewisa Hamiltona i Alberta Ascarija), a druge kao 5. (posle Fangija, Prosta, Clarka i Sene, ali ispred Piqueta, Stewarta, Schumachera, Fittipaldija, Vettela,...). I nisu baš alonistički univerziteti…
Čak i neki britanski mediji, za koje se malo sumnja da su navijači Alonsa, također tvrde da je Fernando vjerovatno najbolji u posljednjem vijeku F1. Primeri za to su Fox, BBC, The Drive, i mnogi drugi mediji,... Čak su i Italijani bili veoma aktivni u hvaljenju Alonsa nakon Vettelovog katastrofalnog svetskog prvenstva koje ih je dovelo do toga da su izgubili šampionat sa najboljim automobilom. I sam Alonso je to predvidio, kada vaši rivali nemaju najkonkurentniji automobil i bore se za važne stvari, onda će pokazati da su dobri piloti. Lewis Hamilton je to učinio, zaslužio je Alonsovo poštovanje, a sam Alonso je to rekao nekoliko puta. Ali Vettel...
vidi – Alonso protiv Vettela, Vettel gubi kredibilitet, Vettel nastavlja da gubi kredibilitet...
Drugi vozači protiv Fernanda Alonsa
A to je da Fernando Alonso, kao što je i sam prepoznao i njegovi inženjeri znaju, nije 10 ni u čemu, ali jeste 9.5 u svemu. Dok drugi vozači poput Michaela Schumachera naporno rade da razviju bolid i prilagode svu mehaniku svojim potrebama i tu su desetka, ali imaju mnogo drugih slabih tačaka, ili poput Lewisa Hamiltona koji je najbolji kvalifikant na trenutnoj tabeli, izjednačen je brži od Alonsa u kvalifikacijama, ali ima i drugih slabosti,… U slučaju Fernanda Alonsa možda nije tako dobar kao Schumi u tome, možda nije brz kao Hamilton u jednom krugu, ali praktički nema slabosti i jeste skoro najbolji u svemu, šta radi najkompletniji roštilj.
Ako pogledate dijagram na gornjoj slici, vidjet ćete da drugi piloti mogu imati dijagram performance slično kao zvijezda, ističe se u nekim specifičnim tačkama kao što sam rekao. Ali ako je graf napravljen za Fernanda Alonsa, to bi bio skoro krug, jer je dobar praktično u svemu, iako ni u čemu posebno ne briljira, što ga čini gotovo savršenim. Vlastiti Andrea Stella, inženjer koji ga poznaje iz Ferarija, rekao je to ovako. On je u posljednje vrijeme bio zadužen za neke izjave u kojima ga upoređuje sa drugim pilotima koje također poznaje, poput Michaela...
Takođe Mark Temple (Alonsov trkački inženjer u McLarenu) i will joseph (Alonsov inženjer performansi u McLarenu) su to rekli u drugim prilikama, pa čak i starim dobrim Joan Villadelprat:
- Joan Villadelprat: «Odredite prioritete. Kaže vam: 'Morate se koncentrirati na postavljanje automobila za ovaj i ovaj ugao. Zaboravimo ostalo, ja ću se pobrinuti za to".
- Mark Temple: «On mnogo razmišlja o drugim stvarima tokom vožnje, o stvarima koje idu dalje od neposrednog kruga. Često me pita stvari o strategiji koje to vrlo jasno pokazuju. Ta neverovatna globalna svest je snaga koju je oduvek imao, ta sposobnost da vozi veoma brzo, sa vrlo malo grešaka, razmišljajući o trci u celini i upravljanju. […] On je u stanju da izvuče maksimum stalno i na drugačiji način. […] Kada je, na primjer, bio sporiji od svog partnera na treningu, to je uvijek zato što je prešao traženu granicu, a ne zato što je pao ispod. […] Voli da napada i bude agresivan na ulazu u ugao, to je jedna od njegovih prednosti. Tako da je u stanju da održava veliku brzinu u krivinama i napada na nekim stazama, poput Singapura, gde je izuzetno jak. […] Fernando ima veoma prilagodljiv stil vožnje. Način na koji se prilagođava automobilu, stazi ili gumi je impresivan. […] On će doći i reći vam: 'Mislim da je problem u tome'. Pogledate podatke i kažete: 'Ne vidim ih.' I to zato što se prilagođava tom problemu. Tako se on kreće u prevazilaženje ograničenja, ali to ne znači da problem nije tu, već da ga je teško uočiti. Ponekad, ako pogledate njegove rane krugove, kada još nije pronašao granicu, često vidite da se problem prvi put manifestirao u podacima. […] Zaista nevjerovatna stvar kod njega je da je jako jak u svim oblastima. U stanju je prepoznati područja slabosti i razmišljati o njima, raditi na njima i minimizirati ih.".
- will joseph: «Je li to još jedan pilot? Ne, apsolutno ne. Vrlo je jasno da je on na drugačijem nivou u odnosu na druge sa kojima sam radio (Hamilton, Pérez,…). Sposoban je da asimiluje mnogo informacija, što je zaista nevjerovatno. On brine i do najsitnijih detalja. Veoma je osvježavajuća i mijenja način na koji radite.".
- Andrea Stella: «Proces skromnosti je ono što karakteriše Alonsa.[…] Suština njegovih kvaliteta je da je veoma kompletan. Patite da otkrijete slabost u pogledu sposobnosti. Njegova tehnička priprema za vožnju, njegova sposobnost da se nosi sa raznim situacijama i njegova inteligencija, njegova sposobnost da razumije situaciju, bilo da se nalazi unutar ili izvan automobila. […] Svaki pilot je posvećen. Svaki vozač će vam reći 'Ja sam najposvećeniji', ali Fernandu je teško prihvatiti da je sporiji od nekoga. To je nešto što je u njegovoj prirodi, što je moglo stvoriti probleme kada nije bio dovoljno zreo da upravlja ovim fundamentalnim aspektom svog identiteta. Da biste upravljali ovom unutrašnjom karakteristikom, morate se razviti kao čovjek, a potrebni su vam i ljudi iz vašeg okruženja da vam u tome pomognu. [...] Ako govorimo o kvalitetama koje Fernando ima, u kojima nije najbolji, mislim da je Michale u nekima bio možda najbolji, ali u nekima je bio slabiji od Fernanda. Michael bi bio više zvijezda, dok je Fernando više savršen krug, ali možda ne sa izvrsnošću koju su neki vozači možda pokazali u određenim aspektima. Michael je bio pilot napada. Suočio se sa stvarima izvan granica. Fernando je više o tome da ide odozdo do granice. Tako je, na primjer, Michaelova sposobnost da vozi automobil sa prekomjernim upravljanjem bila nevjerovatna, ali ponekad je to postajalo njegova slabost jer je u praksi vozio toliko preupravljan automobil da bi, kada je u pitanju kvalifikacija, ako bi gurnuo 1% više, imao previše pretjeranog upravljanja. ili previše degradacije guma tokom trke. Sa Michaelom, inženjeri su morali preuzeti aktivnu ulogu u pokušaju kontrole njegovih sposobnosti i reći mu 'kako ćeš to učiniti i gdje auto to radi? Treba nam više automobila, a manje vas. Fernando bolje razumije vlastite granice, vrlo je dobar u razumijevanju kako on pomaže i kako auto pomaže. Zahvaljujući tome možete odlično pripremiti automobil za trku. Još jedna zanimljiva razlika je u tome što je Michael bio vrlo analitičan i dijalektičan. Proveli smo dosta vremena pričajući o autu. Fernando je koncizna osoba. Kada se vratite u garažu, u prve tri riječi vaših komentara izrazili ste 95% onoga što želite da kažete. Kod Michaela je tehnika bila više o filtriranju suštine iz detalja. Kod Fernanda je pitanje postavljanja pravih pitanja da biste dobili detaljnu sliku scene. Njegova osjetljivost prema automobilu je izuzetna. Samo je pitanje gdje se osjećate ugodno kao vozač. Osjeća se ugodno znajući da mi napadamo 90% problema.”
- Petar od Ruže: šta reći... nema ništa više od vel kada analizira subjektivne krugove, kada vam kaže kako skraćuje i prelazi manje razdaljine na stazama od drugih vozača zbog svog načina skraćivanja u zavojima, kako pretiče, kako zatvara rupe da ga ne prestignu, kako se vozi po kiši, kako štedi gorivo bez gubljenja previše vremena,…
Uprkos tome, ima mnogo kritičnih glasova koji kažu da kada pobeđuje to radi jer ima najbolji auto, a kada gubi jer ima i najbolji auto, ali ne zna da vozi... takvi smo mi u Španiji, da ne cijenimo ono što je naše i više volimo da hvalimo ili cijenimo samo ono što je izvana... Ahh, kad bi nam bilo stalo do promicanja nacionalnog talenta i stvaranja mogućnosti za svoje koliko do kritike i gluposti...!! Koliko bi nam bilo bolje!
I kažem zbogom HVALA FernandoNadam se da van Formule 1 imate mnogo obećavajuću budućnost.