Test Honda Civic 1.6 diesel 120CV, motor i potrošnja

Ove sedmice imamo posla s jednim od tipičnih japanskih kompakta, Honda Civic, model nego juče Gledamo iznutra i spolja. Ovo je jedini dizel motor u Civic gami, motor i-DTEC od 1.6 litara i 120 CV. Do dolaska ovog motora postojao je samo 2.2CV 150 dizel, koji je prestao sa tržištem početkom godine zbog dobrog prijema motora 120CV. Treba napomenuti da je ovaj motor prvi koji je počeo ozbiljno primjenjivati Earth Dreams tehnologiju, nekoliko mjera koje pomažu u smanjenju potrošnje goriva i zagađujućih emisija.

Mogli bismo pomisliti da dizel motor iz Japana neće biti najrafiniraniji ili tehnički najnapredniji, jer brendovi poput Honde kod kuće i u Sjedinjenim Državama prodaju samo benzin. Ali ne smijemo potcijeniti mogućnosti najvećeg proizvođača motora na svijetu, koji nam predstavlja dizel motor koji je po zapremini i snazi vrlo tipičan na evropskom tržištu, ali koji je profinjeniji i štedljiviji od svojih konkurenata direktno. Već smo mogli testirati ovaj motor kada smo prisustvovali prezentaciji u Nici početkom 2013. Smatrali smo da je to tako izuzetno zanimljiv prijedlog da smo stoga odlučili da ga detaljno testiramo.

okrugli motor

Kada dođe vrijeme za pokretanje motora, samo okrenite ključ u bravi i on oživi. nije bučno, ni na hladnom, iako se u fazi zagrevanja prenose neke male vibracije na volan i pedale, koje na radnoj temperaturi nestaju. Dok krećemo u marš vidimo da je glatkoća i dalje prisutna i da je motor prilično progresivan u isporuci snage, u granicama mogućeg. Jer kao i većina dizel motora od oko 1.6 litara i 100-120CV, primijetili smo da je pomalo lijen ispod 1.500 krugova, iako je od 2.000 kada se jako gura.

Honda Civic ima a ECON način vožnje, koji pomaže u uštedi goriva sa manje osjetljivim gasom i glatkijim upravljanjem klimom. U svakom slučaju, ovaj 1.6 i-DTEC motor nudi dobar odziv, iako ako ćemo se voziti cestom ili natovarenim, dodatni odgovor deaktiviranja ekonomičnog načina rada je zanimljiva pomoć. Šestostepeni mjenjač ima dobro raspoređene omjere prijenosa, koji omogućavaju prihvatljiv oporavak. Uz to, rukovanje mu je gotovo ukusno, jer se nalazi na dobroj poziciji, a rute su kratke, sa preciznim navođenjem.

Što se ostalog tiče, Honda Civic 1.6 i-DTEC ima zanimljiv kompromis između udobnost i dinamiku. Hondine modele oduvijek je to karakteriziralo. Upravljač, koji je neinformativan, ima dobar stepen krutosti i precizan, dok ogibljenje ima taman stepen čvrstine da ne bude neprijatno. Pokreti karoserije su prilično ograničeni i pozivaju vas da ubrzate tempo dok se ne počne pojavljivati nedovoljno upravljanje.

Poboljšana vidljivost

Ali neće sve biti samo pohvale za Hondu Civic. Iako se auto dobro ponaša, kada se vozimo nedostajaće nam bolja vidljivost pozadi. Dizajn zadnjeg dela omogućava da prtljažnik ima neverovatan volumen, ali je i kritikovan zbog dizajna. Negativna stvar je da osim što se ne sviđa, dizajn šteti funkciji.

Zadnje staklo je podeljeno i vidljivost unazad je smanjena delom gde menja nagib, gde se pilotima spaja treće stop svetlo. Moraćemo da se naviknemo da imamo horizontalnu oblast u kojoj nećemo moći da vidimo, mada da, noću nam neće trebati fotoosetljivo unutrašnje ogledalo, jer će svetla automobila često biti prekrivena ovim spavačem. Veliki dio mjeseca je previše nagnut da bi mogao da vidi i brisač je skoro potrošan.

C-stub je takođe prilično debeo i prilikom manevrisanja ili nekih dodataka u saobraćaju može umanjiti vidljivost. Okrenuti ka parkingu, imamo parking kameru, koja se nalazi na ekranu putnog računara. Veličina je dovoljna (ni baš velika), ali slika kamere je previše kontrastna a po sunčanim danima teško je jasno vidjeti. Ako nas sunce udari direktno na ekran, parkiranje po uhu je uvijek opcija, jer ova Sport završnica nema parking senzore.

spasonosni auto

Ali bez sumnje, jedna od najiznenađujućih tačaka ovog motora je njegova potrošnja. Bez uvježbavanja bilo kakve efikasne vožnje, brojke dobijene tokom našeg testa od skoro 2.000 kilometara bile su iskreno dobre. Iako se većina putovala autoputem, prosječna potrošnja je završila na 5,4 litara kada smo vratili auto marki. Najniži rekord je postignut na putu od Madrida do Vitorije na A-1 i N-1, sa 4,5 litara napravljen od goriva. Na autoputevima i autoputevima bit ćemo između ove brojke i pet litara, ovisno o uvjetima.

Na mješovitim rutama potrošnja će se zadržati na pet litara, dok ako uđemo u gradski saobraćaj, potrošnja raste, očekivano. Ali želim se uvjeriti da je zaista teško postići prosjek veći od šest litara, i to bez vježbanja efikasne vožnje. The Stop & Start Aktiviran je tokom testa i istina je da mnogo pomaže u uštedi goriva. da zaista, nije tako prefinjeno kao kod PSA i pri zaustavljanju i paljenju je malo nagliji, osim sto ne drzi servo kada smo zaustavljeni.

Sutra ćemo zaključiti test ovog zanimljivog kompakta pregledom asortimana opreme, motora i cijena kako bismo pronašli najzanimljiviji Civic. Svojom presudom ćemo također staviti kopču na kušnju.