Dolazi najiščekivaniji trenutak, onaj da pritisnete dugme za pokretanje Kizashija. Jednom kada se pritisnu pedale kočnice i kvačila, kada se pritisnu, 2.4 motor oživljava sa zvukom koji ga čini, u najmanju ruku, zanimljivim. Motor uopšte nije bučan, čak ni kada je hladan, a to mi se vec desilo jednom prilikom dok sam ga gasio pritiskom na dugme misleci da auto nije upaljen. Čak se ni vibracija ne primjećuje.
Vrijeme je da krenete i uhvatite ručicu mjenjača. Rute su veoma precizne i nema sumnje. Tokom 1250 kilometara prijeđenih na Kizashiju, nijedna brzina nije pokvarila niti je bilo potrebno više od jednog pokušaja. Hod poluge može biti malo dugačak. Jedan nedostatak u pogledu brzina je brzina za vožnju unazad, koja ide sa bravom koja se mora podići i paralelna je sa šestom brzinom, što nas tjera da napravimo čudan pokret. Po mom mišljenju, brzina za vožnju unazad bi bila praktičnija da bude pored prve, kao u Volkswagenu, na primjer.
Pedale imaju dobar dodir, nisu tvrde, ali nisu ni pretjerano mekane. Važno je da nakon sati intenzivne gradske vožnje ne završimo pretjerano umorni zbog dobrog funkcioniranja cijelog kompleta. Kočnica ima pravi dodir a kočenje je vrlo dozljivo.
Bili smo u mogućnosti da testiramo Kizashi na svim vrstama ruta i uslova, a istina je da je to automobil koji može da pređe mnogo kilometara. Zbog krutosti ovjesa, gume niskog profila i veoma direktan i komunikativan pravac Nije tako udobno kao Citroën C5 dobiti batine na autoputu, ali nije ni neprijatno. U nekim dilatacionim zglobovima se upravljač može pomerati, pa nije preporučljivo voziti kao u sedištu, upravljajući volanom sa dva prsta.
Najbolje je to održava veoma dobar balans, budući da na krivim putevima pokazuje izuzetno prianjanje, sa nekoliko kotrljanja. Ako prođemo pored auta može se pokazati neznatno podupravljanje, mada i on možemo da mu protresemo dupe vrlo lako na izlasku iz krivina uz pomoć gasa na način koji nije nimalo opasan (moguće je i sa uključenim ESP-om koji odmah preseče rolu da stvari ne idu dalje). Vrlo direktan i komunikativan menadžment i sa a dobro samocentriranje Pomaže prijatnoj i laganoj vožnji na sporednim putevima. Na cestama sa strmim uzlaznim padinama i četiri osobe na brodu, koristit ćemo puno promjene između drugog i trećeg.
U gradu to je ono što najgore prođe Suzuki Kizashi. Nije veliki auto, a manevrisanje nije problem, pomažu nam prednji i zadnji parking senzori, ali postavka ovjesa tjera nas da primijetimo svaku rupu, a poneki neravnine su prava neravnina. To je cijena koju treba platiti za dinamično ponašanje, jer da imamo biskvitne suspenzije da ništa ne primjećujemo, na cesti bismo dodirivali retrovizore u krivinama. Ima onih koji bi zamjerili niskom voznom pozicijom, ali ja sam navikao na to jer inače vozim Mitsubishi Galant, za koji možemo reći da je slično krojeno vozilo.
Ako nastavimo pričati o ponašanju pogonskog sklopa, nećemo naći mnogo iznenađenja. Mogli bismo reći da mu nedostaje nekoliko niskih nivoa, kao skoro svaki atmosferski motor, pa čak i mnogo turbo motora dok ne proradi. U svakom slučaju uvek ćemo imati rezervu snageposebno u kratkim brzinama. Ubrzanje je vrlo progresivno i možda iz tog razloga ne daje osjećaj da trči puno, ali istina je da ima 0-100 od 7,8 sekundi, i mogu potvrditi da u preticanju možete postići vrlo fine brzine. lako. Da, istina je da graničnik ubrizgavanja pada samo 250rpm iznad maksimalne snage, pa nije teško doći do njega slučajno.
Sada je vrijeme da pričamo o potrošnji, nečemu što svi žele da znaju kada im kažete da Kizashi ima 2.4 benzinski motor sa atmosferskim usisavanjem sa 178CV. U 605km mješovite upotrebe (dvije četvrtine autoputa i jedna četvrtina grada i autoputa sa teretom) stvarna prosječna potrošnja je bila 9 tacnih litara, kada je putni računar označen 8.3. Istina je da postoji nesrazmjer između podataka, iako mi se 9 litara ne čini kao velika potrošnja za performanse automobila i uslove korištenja koji nisu sasvim realni (ubrzanje i sl.). Sljedećih 240 kilometara je završeno sa kompjuterskim prosjekom od 9,5 litara, uz uglavnom korištenje u gradu i dio autoput-autoput koji je bio vrlo malo sputan papučicom gasa. Tu je i foto sesija sa dugim mirovanjem i stalnim startovanjem i zaustavljanjem. Da zaključimo sa ovom dionicom, sljedeća 392 kilometra bila su na autoputu na putu Vitoria-Leganes, kružići od Mirande do Burgosa na N-1, a zatim na A-1. Potrošnja kompjutera je bila 6.9 litara i ostavio sam auto sa 90 kilometara autonomije do rezerve.
Približno računajući, sa drugim rezervoarom sam prešao 631 kilometar, čemu moramo dodati 90 respatntes (teorijskih). Rezerva skače kada ostane oko 10 litara benzina, dakle, ako nam za 721km treba 55 litara goriva, "pravi" prosek bi bio 7.6 litara na 100, tačna cifra, koja se začudo poklapa sa odstupanjem od rezervoar koji sam mogao da izmerim.
Uz sve ovo, mi već znamo kakav je Kizaši kada smo pod njegovom komandom. Sutra ćemo izvući konačan zaključak ovog testa. Već znate da ćemo vas čekati, i to Ako imate bilo kakvih pitanja, rado ćemo odgovoriti.
Da saznate više o Kizashiju:
- Gama
- Iznutra i izvana
- zaključak
